Svi smo barem jednom bili žrtva vršnjačkog nasilja. Izdvojeni smo jer smo drugačiji, možda ne volimo nogomet, možda ne slušamo istu glazbu kao drugi i tada nas drugi odbacuju. U nama se javljaju osjećaji tjeskobe, straha, usamljenosti, nesigurnosti i bezvrijednosti. Sigurna sam da je svatko od nas barem jednom, svjesno ili nesvjesno, potaknuo ove negativne osjećaje kod drugih. 

Razlikujemo nekoliko vrsta nasilja (Bullying-a): 

1. Verbalno (psovanje, ismijavanje, pogrdna imena) 

2. Socijalno (ogovaranje, širenje neistina i tračeva) 

3. Psihološko (okrivljavanje žrtve za svoje ponašanje, ucjenjivanje, prijetnja) 

4. Tjelesno (udarci, šamaranje, grebanje) 

U prve 3 točke svakako možemo dodati i nasilje putem interneta. 

Ako si žrtva nasilja, znaj da nisi sam. Svakako to podijeli sa starijom osobom u koju imaš povjerenja (roditelji, susjedi, učitelji). Nitko nema pravo nasilno se ponašati prema tebi.  

Poželjno je biti drugačiji i poseban. Iznimno je važno poštivati različitosti kod drugih. 

Zbog čega je nastao Dan ružičastih majica? 

2007. godine dječak u Kanadi je bio izložen vršnjačkom nasilju zbog dolaska u ružičastoj majici na nastavu. Majica je bila simbol podrške dječaka svojoj majci koja je bolovala od karcinoma dojke. Njegovi prijatelji šokirani nasiljem odlučili su na svoj način dignuti glas protiv nasilnika. Svi su se sutradan u školi pojavili u ružičastim majicama. Od tada, ružičasta majica postala je simbol borbe protiv međuvršnjačkog nasilja u školama. 

2017. godine od strane Hrvatskog sabora proglašen je kao Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja na prijedlog Centra za edukaciju i prevenciju nasilja. 

Učenici i djelatnici naše škole jasno su pokazali kako ne podržavaju niti toleriraju nasilje. (M. M.)

#NasiljePrestajeOvdje