Sport

         Kad nam je nastavnica za domaću zadaću dala sastavak na temu sport, pomislila sam „ Čovječe, pa što se tu ima pisati, sport je sport.“

         A onda kad sam malo razmislila, shvatila sam da ta riječ ima mnogo značenja, kao neka ruka koja ima mnogo prstiju, svaki prst ima posebnu funkciju, značenje, cilj.

         Iako se mnogi od nas ne bave sportom i vrlo malo znaju o njemu, on nas okružuje.

         Za neke ljude sport je zabava, nekima je to posao, a nekima izvor zdravlja. Svaka država, grad, selo ili čak škola ima svoje uspješne sportaše, pojedince i klubove kojima se ponosi. I Hrvatska ima puno uspješnih sportaša kao što su brat i sestra Kostelić i Blanka Vlašić, zbog čijih smo uspješnih rezultata često svi plakali od sreće, a na televizijskim ekranima mogli smo čuti kako im se  dive širom svijeta, a Hrvatsku spominju kao malu zemlju koja  „ proizvodi“ vrhunske sportaše.

         Neki se sportom bave ne profesionalno, već samo zbog rekreacije i zabave ili čak zbog vlastitog zdravlja.

         Kako god bilo, sport je stvarno svuda oko nas. U dječjem vrtiću, u školskom rasporedu, u vijestima, u novinama, na rođendanima, na dobrotvornim akcijama, u savjetima liječnika…

         Sport je na bilo koji način vrlo važan sastavni dio naših života. Iz sporta crpimo snagu, zadovoljstvo, uspjeh, zabavu i ono najvažnije, zdravlje.

Leonarda Desić, 7. b

Volim nogomet

         Ja volim nogomet i prošlo sam ljeto pratio nogometno svjetsko prvenstvo. Bilo mi je jako žao što se Hrvatska nije uspjela kvalificirati.

         Volio bih igrati nogomet za neki veći i poznati klub. Sviđa mi se kada su igrači složni i kada se vesele poslije utakmice. Svaka pobjeda za njih je veliki uspjeh.

         Nogometaš mora puno trenirati i odricati se da bi postao cijenjen i jako dobar. Oni jako puno putuju i mislim da dosta toga usput vide i dožive.

         Ne sviđa mi se kada se svađaju klubovi kao što je to slučaj kod nas u Hrvatskoj, između Hajduka i Dinama. Mislim da takve situacije najviše utječu na igrače.

Bruno Škreblin, 7.b

Rukomet

         10. rujna 2011. godine bit će dvadeset godina postojanja Hrvatskog olimpijskog odbora. Hrvatski olimpijski odbor je nastao 1991. godine, ali potpuno priznanje dobio je 1993. godine. Svake godine sportaši 10. rujna nose bijelu majicu jer je bijela olimpijska boja.

         Ja sam također sportaš i odjenut ću bijelu majicu. Treniram rukomet već skoro tri godine. To je moja ljubav. Jako mi dobro ide i treneri kažu da sam velika nada. Rukometom se mislim baviti i u budućnosti.

         Izbori za reprezentaciju su već ove godine. Zato se jako trudim, treniram čak dva puta dnevno. Prije sam trenirao i kickboxing. Bio sam dosta dobar. Dvije godine za redom bio sam najbolji u svijetu, ali to je prošlost.

         Sada volim samo rukomet. Ja poštujem sve sportaše, ali najdraži mi je Ivano Balić. Jednog dana htio bih biti kao i on.

Luka Mesić, 7. b

Hrvatski olimpijski odbor

         10. rujna je 20. obljetnica Hrvatskog olimpijskog odbora. Povodom dana osnivanja sportske organizacije u Republici Hrvatskoj, Hrvatski olimpijki odbor od 2007. godine svakog 10. rujna organizira proslavu olimpizma i sporta pod nazivom Hrvatski olimpijski dan. To je nacionalna sportska manifestacija koja obuhvaća niz sportskih priredbi i radionica o olimpizmu u kojima mogu sudjelovati svi, a manifestacija se provodi u suradnji sa svim sportskim udrugama i organizacijama. Obljetnicu će obilježiti proslavom Hrvatskog olimpijskog dana na rekreacijsko sportskom centru Jarun i svečanom akademijom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Na Jarunu od 10 do 14 sati održat će se bogat sportski program koji su pripremili nacionalni sportski savezi. Osim prezentacija raznih sportova bit će omogućeno uključiti se u sportska natjecanja.

Tomislav Novak, 7. b

Blanka, moj sportski idol

         Sport je sastavni dio ljudskog života. Svaki čovjek bez obzira na dob trebao bi se u životu bar malo posvetiti sportu. On nam donosi zdravlje i kondiciju.

         Od sporta najviše volim atletiku. Moj idol je Blanka Vlašić jer svojim odličnim uspjesima osvaja medalje diljem svijeta. Hrvatska je rekorderka u skoku u vis. Rekord joj je 208 cm.

         Odrasla je u sportskoj obitelji. Otac joj je bio uspješan atletičar i osvajač zlatnih medalja, a majka prvakinja Jugoslavije u skijaškom trčanju. Tako je već sa šesnaest godina upoznala svjetsku atletsku javnost. Na Ljetnim olimpiskim igrama u Ateni pojavio se nepravilan rad štitnjače. Nakon toga je mirovala jednu godinu.

         Dobitnica je Državne nagrade za sport „ Franjo Bučar“. Nominirana je za najbolju atletičarku 2007. godine. Pobijedila je na tri dvoranska mitinga. Na prvom atletskom mitingu u Dohi pobijedila je s hrvatskim rekordom od 204 cm. Nastavila je nizati brojne uspjehe i osvajati medalje diljem svijeta. Obarala je hrvatske, a i vlastite rekorde. Na svjetskom atletskom prvenstvu u Japanu preskočila je 205 cm i postala svjetska atletska prvakinja. Pobijedila ja na mitingu lige u Parizu, Rimu, ZÜrichu, Bruxellsu i Berlinu.

         Proglašena je svjetskom atletičarkom godine. Ušla je u povijest kao prva koja je dobila  glasove svih novinara. 2010. godine osvojila je zlatnu medalju s preskočenih 203 cm na Europskom prvenstvu u Barceloni. Izabrana je za najbolju sportašicu svijeta u 2010. godini. Ove godine na svjetskom prvenstvu, iako ozlijeđena, preskočila je 205 cm i osvojila srebrnu medalju.

         Nadam se da će postati još veći ponos Hrvatske i nastaviti nizati još bolje rezultate u budućnosti.

Lorena Škreblin, 7. b

Tekst: učenici 7. r. i Danica Ćorić, učiteljica hrvatskoga jezika i Marina Pinjuh, učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture

Plakat: članovi likovne skupine i Zvjezdana Mihalke, učiteljica likovne kulture